Psihodelični ep označio je trenutak u kojem se rock glazba potpuno stopila s elektroničkim zvukom.
The Dark Side of the Moon
Pink Floyd
28
Čak i kad ga uspoređuju s drugim velikim rock albumima svojeg vremena, Dark Side of the Moon označio je promjenu, napuštanje alkoholne ekstrovertiranosti u stilu Rolling Stonesa radi nečeg introvertiranog. Koliko god album označio proboj, bio je i dio napretka u kojem su Pink Floyd uspjeli spojiti svoju najeksperimentalniju fazu s novim osjećajem jasnoće, istražujući velike teme – pohlepu („Money”), ludilo („Brain Damage”, „Eclipse”), rat i društveno raslojavanje („Us and Them”) – sa sažetošću koja je poruku činila razumljivom, bez obzira na to koliko je daleko glazba otišla.
Za jedan od najistaknutijih albuma u povijesti rocka, Dark Side svira prilično lagani rock. Čak i kad bi se bend raširio i pustio da sve eksplodira (recimo, ekstatični urlici u nevjerojatnoj TikTok senzaciji „The Great Gig in the Sky”), naglasak je bio više na teksturi i osjećaju. Album je postavio presedan za umjetničke, postpsihodelične putnike kao što su Radiohead iz ere OK Computer i Tame Impala, ali je isto tako označio trenutak u kojem se rock glazba potpuno stopila s elektroničkim zvukom. A više od pet desetljeća poslije, taj hibrid i dalje je jednako živ.
„Svaki put kad ga slušam, osjećam se kao da sam prebačen nekamo… Savršeno odgovara bestežinskom stanju dok gledate kroz prozor svemirskog broda.”
Chris Hadfield
astronaut