Remek-djelo Wua zatreslo je cijelu scenu svojim glatkim ritmovima i žestokim rimama.
Enter the Wu-Tang (36 Chambers)
Wu-Tang Clan
37
Godine 1993. Wu-Tang Clan bio je mračna, prljava, grindhouse alternativa baroknoj gangsta kinematografiji G-funka. Ako su raskošni i niskovozni grooveovi dr. Drea bili „Terminator 2”, onda je kreštava, krvava, iskrivljena produkcija RZA-ja na njihovom debi albumu bila kao „Psi iz rezervoara”. Stigavši iz najslabije predstavljenog kvarta New Yorka (Staten Islanda) bio je to zvuk koji je, zbog podrijetla ili odgoja, postojao u vlastitom mjehuriću. Bile su tu nagrižene, slomljene duše, isječci iz tajanstvenih kung-fu filmova, rastegnuti zvukovi tipkovnice, šumovi vrpce, pucanja i mucanja.
Wu-Tang se pojavio kao deveteročlana ekipa u eri malih klika, nakon MTV-ja, s mješavinom stilova i glasova. Odjekivali su nasilna beat poezija Raekwona, Ghostfacea Killaha i Inspectaha Decka, pijano i brzo nadovezivanje Ol’ Dirty Bastarda, složene riječi i znanstveni tokovi GZA-ja i Maste Kille, burno treniranje RZA-ja, grubi škripavi zvuk U-Goda te uglađeni govor Method Mana, koji je već postao zvijezda sa svojim istoimenim albumom.
Kroz melankolična prisjećanja kao što su „Can It Be All So Simple”, „C.R.E.A.M.” i „Tearz” napravljena je trilogija uzbudljivih pripovijetki, a Wuovci su ponudili i nekoliko lakih prodora u svoju mitologiju i poeziju. Donijeli su jedinstvenu galamu, a svi, od Odd Futurea, koji su bili slično orijentirani na ekipu, preko rječitog Logica, do mafijaški nabrijanog Pushe T-ja i divljeg Young Thuga, na različite načine duguju bendu zahvalnost.
