Javnosti dotad nepoznata legenda izlazi solo na scenu i pokreće eru kantautora 70-ih.
38
Tapestry, drugi solo album Carole King iz 1971. godine, praktički je definirao eru kantautora 70-ih. Njegov topao, intiman ton, jednostavni klavirski aranžmani i ugodna atmosfera doma uhvatili su trenutak u vremenu i s pravom usmjerili svjetla pozornice prema kantautorici, koja je tijekom prethodnog desetljeća stvorila toliko klasika za druge pjevače.
King je oblikovala američku popularnu glazbu tako što je progovorila uime žena, jasno pokazujući dotad skrivenu ranjivost u pjesmi „Will You Love Me Tomorrow” skupine The Shirelles i odvažnu, prizemnu senzualnost u „(You Make Me Feel Like) A Natural Woman” Arethe Franklin. Ali na Tapestryju, svom drugom solo albumu, King je preuzela te pjesme te ih iskoristila kako bi ispričala vlastitu priču. Predstavila je i nove skladbe kojima je bio suđen status klasika („I Feel the Earth Move”, „It’s Too Late”, „So Far Away” te „You’ve Got a Friend”, koja će postati hit i Jamesa Taylora, koji ju je izveo na vlastitom albumu).
Stoga nimalo ne iznenađuje da je odmah pri izlasku Tapestry automatski postao album s nizom hitova, a nakon što je punih šest godina proveo na Billboardovoj top listi albuma (uključujući rekordnih 15 tjedana na samom vrhu) te bio sveprisutan sljedećih pet desetljeća, teško da bi ga se moglo proglasiti ičim osim veličanstvenim.
„Nikad ne mogu reći dovoljno toga o ovom albumu. Možete sjesti i slušati Carole King kako svira klavir kao rock zvijezda i pjeva kao anđeo. Ali za sve je zaslužno njezino autorstvo.”