Najhrabrija politička izjava u karijeri Stevieja Wondera ujedno je bila delirično funky.
Innervisions
Stevie Wonder
44
Album Innervisions bio je najhrabrija politička izjava Wonderove karijere dotada – napad na ovisnike o drogama, infrastrukturni rasizam, karizmatične prevarante i površne kršćane – ali je istovremeno bio delirično funky. Wonder je sam odsvirao i producirao gotovo sve, pri čemu se izuzetno približio glazbenim vrhuncima, iako je njegov ton optuživao više nego ikad.
„Bez ikakve je muke zadirkivao vaše emocije i provocirao vas pa ste se jednostavno morali prepustiti i postati dio njegove glazbe.”
Jack Garratt
„Living for the City” grozničava je sedmominutna soul opereta o neumoljivoj cijeni urbanog života crne radničke klase u vremenu nakon Crnačke moći. Polagani završetak albuma u obliku „He’s Misstra Know-It-All” elegantno identificira likove koji vrebaju na te iste marginalizirane ljude, uključujući i (kako su mnogi pretpostavili) Nixona koji je uskoro trebao podnijeti ostavku. Spasenje se može pronaći u pjesmi „Higher Ground”, koja pak potvrđuje Wonderovo vjerovanje u reinkarnaciju putem njegovih zaštitnih znakova: wah-wah clavineta i Moog basa. Kao oproštaj od hipijevskog optimizma kasnih 60-ih i put ka brojnim mogućim duhovnim budućnostima, Innervisions je Wondera pretvorio u najnadahnutiji i najjedinstveniji um američke popularne glazbe 1970-ih.