Kulturna znamenitost s himnama stvorenim za zajedničku euforiju. A tu je i „Wonderwall”.
(What’s the Story) Morning Glory?
Oasis
58
Noel Gallagher imao je originalan način prevladavanja teškog sindroma drugog albuma kad je radio na (What’s the Story) Morning Glory? Naime, već ga je napisao. Dok je Oasisov veliki debi iz 1994. godine Definitely Maybe bio zadivljujući uvod, bile su to ogromne himne stvorene za masovno pjevanje i zajedničku euforiju.
Uskoro je postalo jasno da je riječ o nečem većem od običnog drugog albuma sjajnog rock benda. Bio je to vrhunac ere britpopa, koji je obilovao prevelikim egima, stavovima i ambicijama, a njihovi su bili najveći. Kako se toliko klasika uopće uspjelo smjestiti jedan do drugoga na istom albumu? Uz „Wonderwall” i „Don’t Look Back In Anger”, tu je i melankolično uzdižuća „Cast No Shadow”, kozmički opus „Champagne Supernova” te uzbudljivo pucketanje naslovne pjesme. To je priča o cijelom desetljeću, a raspliće se u 50 minuta.
U tom trenutku Oasis su bili nezaustavljivi. Bilo je to nešto što je samo sam bend mogao učiniti. Ali Morning Glory sakupio je sav kaos i pretvorio ga u nešto čarobno.