Društveno osviješten hip-hop soul u slobodnom stilu utjelovio je kulturnu promjenu.
64
Godine 1997., kada su Soulquariansi – nova skupina društveno osviještenih hip-hop soul tekstopisaca među kojima su bili Common, The Roots, D’Angelo i drugi – počeli izlaziti iz undergrounda, Baduizm je promijenio cjelokupni R&B pejzaž. 25-godišnja Teksašanka Badu, s naizgled natprirodnim osjećajem za groove i jazzy twang koji podsjeća na modernu verziju Billie Holliday, u pisanje pjesama unijela je pristup koji je utjelovio zvuk neo-soula.
„Znala sam samo da se želim izraziti na veći način.”
Duhovnosti u svojoj glazbi pristupila je stojeći objema nogama čvrsto na zemlji. A isto je vrijedilo i za njezin stil, pun lepršavih haljina i uvijek prisutne marame na glavi. Ali njezina je glazba bila izvanzemaljska, čak i dok je razgovorno pjevala o brigama svake žene, bilo da je riječ o siromaštvu radnika i društveno-političkim pritiscima ili o prljavim djelima nedostojnih ljubavnika. Potaknuta sporim grooveom pratećeg benda koji je mijenjao postavu, uključujući bas legendu Rona Cartera i tada malo poznatu grupu iz Philadelphije The Roots, kohezija i obećanje albuma Baduizm utjelovila je kulturološki pomak prema afrocentrizmu, stvarajući zvuk istkan crnačkom glazbom: od bluesa 30-ih, preko jazza 70-ih, do soula na rubu novog tisućljeća.