Njemačka grupa kombinirala je elektroničko eksperimentiranje s futurističkom filozofijom.
Trans-Europe Express
Kraftwerk
71
Kraftwerk nikad nije uzmicao pred stalnim preobrazbama. Ako je elektroničko razdoblje benda počelo arpeggio pingovima Autobahna iz 1974. godine, njihova synth-pop era zadobila je oblik Radio-Activityjem iz 1975., kada su istraživali kraće pjesme i oštrije motive. Ali tek su albumom Trans-Europe Express iz 1977. usavršili stapanje elektroničkog eksperimentiranja i futurističke filozofije.
Trans-Europe Express Kraftwerk je pretvorio u nešto nalik njemačkom Andyju Warholu. Kroz svoju glazbu za mase oni su izumili novu vrstu konceptualne umjetnosti. Album uključuje neke od njihovih najpostojanijih zvukova pa će tako melodija naslovne pjesme tvoriti temelj za „Planet Rock” Afrike Bambaatae, dok će grub ritam pjesme „Metal on Metal” pomoći oblikovati rođenje techna nekoliko godina poslije. Po pitanju atmosfere album je rastrgan između neobuzdanog optimizma i mračnijih tonova ispunjenih sumnjom. Svaki slušatelj sam treba odlučiti jesu li blaženi vokoderi završne pjesme „Endless Endless" zaista puni nade ili pružaju drzak pogled na budućnost nakon čovječanstva.
„Riječ je formativnoj ploči u elektroničkoj glazbi [i] jednoj od meni najdražih ploča svih vremena. Sjećam se da sam pušio džoint, slušao ga na jako glasnim zvučnicima i mislio da sam vidio Boga.”
Elton John