Donald Fagen i Walter Becker izravno su iznjedrili remek-djelo puno tragičnog romantizma.
Aja
Steely Dan
73
Pristup Donalda Fagena i Waltera Beckera snimanju razvio se od fiksne skupine ljudi koji su svirali set pjesama otpočetka do kraja sve do usitnjenog procesa u kojem su isprobavali više svirača za isti dio dok ne bi pronašli zadovoljavajuću kombinaciju… i onda bi ponovili sve skupa na sljedećoj pjesmi. Koliko god taj proces bio sofisticiran, Steely Dan nikad nisu zvučali tako izravno kao na albumu Aja. Tu je R&B stvar „Josie”, skakutava „Black Cow” te „Peg”, koja je djelovala kao prava plesna glazba, a ne kao disertacija o njoj.
„Steely Dan je bend zaslužan za svaku pjesmu koju volite, ali niste sigurni tko je izvodi.”
Mayer Hawthorne
U obalnoj magli kalifornijskog popa 70-ih, Fagen i Becker uvijek su djelovali kao knjiški njujorški hipsteri odrasli na R&B-ju i jazzu. Ali album Aja prvi je put taj identitet jasno prikazao u glazbi. I premda su se mnogi tome približili, nitko nije ponovio tragični romantizam Steely Dana kao tip iz predgrađa u „Deacon Bluesu” koji je maštao o tome kako će postati svirač saksofona… da bi se na kraju napio i poginuo u sudaru. Da, on je bio neprilagođen. Ali barem je vjerovao u nešto.