Gospel, gracioznost i odlučnost pokretačka su sila remek-djela koje ogoljuje dušu kraljice hip-hop soula.
My Life
Mary J. Blige
86
S prvim albumom Mary J. Blige What’s the 411? novopečena kraljica hip-hop soula ispreplela je dnevnički R&B s mladenačkim hip-hop senzibilitetom. Na sljedećem albumu iz 1994. My Life (koji joj je definirao karijeru), 23-godišnjakinja je odabrala još osobniji pristup, crpeći nadahnuće iz svoje depresije, borbe s drogama i alkoholom, iskustava s obiteljskim nasiljem i slomljenim srcem te iz duhovne snage koja ju je vodila kroz sve to. Istovremeno je pokušavala procesuirati svoju vratolomnu putanju od siromašnog susjedstva u Yonkersu do svjetske slave.
Chucky Thompson, izdanak Hitmen producentskog tima Bad Boy Recordsa, protkao je ritmove sampleovima funka i uličnih hitova, dok je Blige dodala gracioznost i žestinu ispunjenu gospelom. Ta je estetika dosegnula vrhunac u uzvišenoj „My Life”, u kojoj donosi melankoliju i suzdržanu nadu u sampleu Roy Ayersove „Everybody Loves the Sunshine”. Ali program albuma naći ćete u posljednjoj pjesmi: „All I really want is to be happy”, u kojoj je Blige pjevala uz slap bas iz pjesme „You're So Good to Me" Curtisa Mayfielda. „I don’t wanna have to worry about nothin’ no more.”
„Pokušavala sam se oporaviti. Prošla sam kroz pakao. A kada sam objavila album, on je započeo pokret.”
Mary J. Blige