Na svojem ambicioznom i teatralnom četvrtom LP-ju Usher Raymond izgradio je svoj konačni izričaj.
95
Ako se sjećate 2004., onda sigurno niste zaboravili da je USHEROV četvrti studijski album bio gotovo nezaobilazan cijele godine. Bio je to Usher Raymond u svojem konačnom obliku. Nije više bio mladić srcolomac pod paskom vrhunskih producenata koji su mu bili i mentori, već je dosegnuo svoj umjetnički vrhunac.
„Htjeli smo stvoriti nevjerojatan opus u čijoj bi srži bili autentični, duboki razgovori.”
Naslovna pjesma albuma pripovijeda očaravajuću priču u kojoj USHER mora priznati svoju nevjeru. Zatim slijedi „Confessions, Pt. II” (sveprisutni singl), u kojem drama raste kada sazna da je žena s kojom je počinio preljub već tri mjeseca trudna. Završna pjesma („Burn”) prikazuje koliko tuguje za vezom koju je uništio.
Koliko god ta trilogija bila dirljiva, Confessions krije brojne hitove. „Yeah!” s Lil Jonom i Ludacrisom sažima razigran, žestok osjećaj ondašnje scene u Atlanti, a „My Boo” s Alicijom Keys jedan je od definirajućih dueta 2000-ih. Confessions je postigao status kao malo koji album u 21. stoljeću, a njegov se utjecaj očituje u tome što su mnogi pokušali učiniti isto.