Talent generacije pretvara traumu i prijelazno razdoblje u jedan od najsirovijih, najdugotrajnijih albuma hip-hopa.
The Miseducation of Lauryn Hill
Lauryn Hill
1
Izlazak prvog (i jedinog) solo studijskog albuma Lauryn Hill 1998. godine bio je zaista seizmički događaj. Ploča je pružila šokantno surov i dubok pogled u duhovni okoliš ne samo jedne od najvećih zvijezda tog razdoblja već i same ere. Desetljećima poslije The Miseducation of Lauryn Hill još se uvijek smatra albumom koji vam može promijeniti život, zahvaljujući natprirodnom talentu Hill. Ona repa odlučnom žestinom žene koja je preuzela kreativnu kontrolu i pjeva bogatim gospel nijansama soula, stvarajući izraz unutarnje dubine u vrijeme kad su crnkinje često prikazivane kao jednodimenzionalni prototipovi. Hill je objavila svoj opus životnih uspona i padova s takvom jedinstvenom odvažnosti, iskrenosti i posebnosti da je nadišla granice albuma u univerzalni iskaz postojanja. Njezina je čvrstina bila toliko moćna da nove generacije nastavljaju otkrivati album, čija specifična muzikalnost, lirizam i iskrenost do danas nije replicirana.
Miseducation je iskovan u vatri emocionalnih previranja. Nakon što je sedam godina bila glavni glas politički uvjerljivog i hvaljenog hip-hop trija iz New Jerseyja Fugees te nakon burne i rastegnute veze s kolegom iz benda Wyclefom Jeanom, Hill je odlučila dokumentirati razdoblje velikih životnih promjena, uključujući polagani raspad grupe čija je članica bila od srednjoškolskih dana. S traumama su došli i novi počeci; Hill je veliko nadahnuće pronašla u fizičkim i mentalnim transformacijama povezanim s trudnoćom i zatim rođenjem Ziona, njezinog prvog djeteta s Rohanom Marleyjem. Pritom joj je nit vodilja bila njezina duhovnost, a ta je moćna emocionalna prekretnica rezultirala jednim od najsirovijih rap albuma, trajnim umjetničkim svjetionikom za glazbenike širom žanra, ali i trenutkom u kojem je cijeli svijet prepoznao njezin talent.
Uvodna pjesma Miseducationa, u kojoj učitelj najavljuje prozivku u učionici, a Hill je jedna od odsutnih, predstavlja osnovnu misao albuma: njegove se lekcije mogu usvojiti samo kroz osobno iskustvo. Pokušavajući navigirati bolno razdvajanje od bivšeg partnera (čak se i tada vjerovalo da je riječ o Jeanu), redefinirala je način na koji su se grubo, oštro repanje i bogata R&B harmonija uspjeli spojiti u doba stroge odvojenosti tih dvaju žanrova. (Tri godine nakon remiksa „All I Need” Method Mana i Mary J. Blige, hardcore rap i dalje je obilovao mizoginijom, a R&B se smatrao nježnijim, ženstvenijim pravcem.) Miseducation je fokus prebacio na stajalište mlade žene, sa svim njezinim buntovništvom i ranjivostima, usred reljefa na kojem je na hip-hop ljestvicama dominirala određena vizija hipermuževnosti. Povrh toga, album je poslužio i kao ulaznica u mainstream, koji je i dalje često podcjenjivao muzikalnost hip-hopa.
Album je djelomice snimljen u Hope Roadu na Jamajci (u kući Boba Marleyja), što je Hill nadahnulo za naslovnicu albuma, koja aludira na omot Rastaman Vibrationa The Wailersa. No srž tih pjesama, kao i tajna njihove dugovječnosti, krili su se u klasičnom Motown/Stax zvuku, koji je savršeno demonstrirao besprijekoran vokalni pristup Lauryn Hill. Slojevita joj je „Doo Wop (That Thing)” 1999. donijela čak dva Grammyja (od ukupno pet), što je neporecivo potvrdilo svježinu njezina zvuka, kao i način na koji je njezina glazba progovorila o novom valu feminizma unutar hip-hop generacije.
U singlovima s Miseducationa često se raspravlja o ranjivosti, ali brige i snaga koje su pjesme izronile na površinu bili su višeslojni. Hill, nekadašnja studentica povijesti na Sveučilištu Columbia, istraživala je svoje odrastanje u Newarku u New Jerseyju oštrim, suptilnim sociopolitičkim okom („Every Ghetto, Every City”, s klavinetom Lorisa Hollanda, voditeljem zbora u poznatoj crkvi Brooklyn Pilgrim Church) i filozofirala o prirodi odrastanja u obespravljenom svijetu („Everything Is Everything”, pjesmom koja klasični soul zvuk iz 70-ih može zahvaliti pratećem bendu, koji je uključivao tada još nepoznatog pijanista Johna Legenda).
Miseducation je također dokazao da čiste namjere i nepokolebljiva emocionalna istina mogu izgraditi put do oslobođenja. Tako u politički nabijenoj i paradoksalnoj „Everything Is Everything” Hill repa: „My practice extending across the atlas, I begged this.” Bila je i ostala talent koji se pojavljuje jednom u generaciji, a njezina se inspiracija i inovativnost mogu čuti kroz desetljeća. Mnogi glazbenici provedu cijelu karijeru stvarajući diskografiju i pokušavajući otkriti u sebi zaokruženo djelo koje bi preoblikovalo društvo u kojem žive i uzdiglo ih na glazbene vrhunce. Lauryn Hill to je postigla jednim potezom.
„Zanimljivo je i stvarno rijetko da neki album postane soundtrack vašeg života, a istodobno je tako bezvremen. Kad god ga čujete, imate osjećaj da ga doživljavate prvi put… i dodirne vas na drukčiji način i u drukčijoj životnoj situaciji. Ako bi svatko mogao napraviti samo jedan album i to bi bilo to – onda je to ovaj. On je vrhunac.”
Dua Lipa