Ništa se drugo nije toliko približilo mješavini pop pjesmica i avangardne izrade zvuka.
50
Ako su prva dva albuma Kate Bush bila prožeta art-rockom 70-ih, onda peti LP britanske kantautorice iz 1985. godine nije samo odražavao svoje doba, već ga je pomogao definirati. Malo je pjesama koje više okupljaju zvuk popa sredine 80-ih od neprolazne „Running Up That Hill”, sa zatvorenim bubnjevima, kvaziplesnim ritmom, jezivim vokalnim efektima i prepoznatljivom melodijom na sintesajzeru. Isto tako, malo je albuma pokušalo u tolikoj mjeri preuzeti ambiciju progresivnog rocka i prenijeti ga u digitalnu eru.
„Njezin je glas toliko prekrasan da sam stvarno vjerovala da bih – ako bih mogla pjevati s njom i pogoditi iste note – jedan dan mogla postati prava pjevačica.”
Podijeljen na dva dijela, album se bavi velikim temama: jazom između muškaraca i žena, žestinom majčine ljubavi i prirodom snova. A glas Kate Bush ovdje služi kao instrument snage koja oduzima dah, a može biti i nježan i jak. 1985. godine nije postojalo ništa slično. I na neki način, ništa se drugo otada nije toliko približilo mješavini pop pjesmica i avangardne izrade zvuka. Ali Hounds of Love otvorio je i cijeli novi svijet spreman za istraživanje, s generacijama glazbenica (Björk, Fiona Apple, Tori Amos, Joanna Newsom, da spomenemo tek neke) koje su slijedile korake Kate Bush.