Složena glazba s jednostavnom poantom: kad si mlad, sve te udara težinom orkestra.
Pet Sounds
The Beach Boys
20
Aranžmani Briana Wilsona unijeli su u rock glazbu dotad neviđenu složenost, no pritom su uhvatili i jednostavnu, poetičnu poantu: kad si mlad, sve te udara težinom orkestra. U vrijeme kada su bendovi poput The Velvet Undergrounda počinjali koristiti pop kako bi istražili shvaćanje stvarnosti, Pet Sounds posegnuo je unatrag u fantastičnost popa 30-ih i egzotiku 50-ih, u vrijeme starog Hollywooda i početka televizije. I koliko god sveto bilo raspoloženje albuma (Wilson je Smile, svoj sljedeći projekt, prozvao „tinejdžerskom simfonijom za Boga”), nimalo ne čudi što je njegov suautor Tony Asher došao iz marketinga. Naime, unatoč svojim ambicijama, Wilson je bio svjestan da mora projicirati nešto zgodno, neposredno i univerzalno.
„Ljudi su shvatili da album može biti nevjerojatno putovanje.”
Graham Nash
Od svih ostavština albuma Pet Sounds, najdublja je ideja da se pop glazba – nešto pristupačno i ekstrovertirano – može koristiti za izražavanje dubokih unutarnjih svjetova. Wilsonovo eksperimentiranje s LSD-om nije upadljivo očito, ali čuje se kako pokušava iskopati osjećaje zakopane toliko duboko da je potraga za njima bila prava avantura.