Dvanaest pjesama o teroru, zaboravu i nadi.
OK Computer
Radiohead
12
Rijetko je koji odvažan, inovativan i tjeskoban album zaokupio maštu toliko ljudi kao OK Computer. Trijumf koji ne samo da je najavio novu granicu u istraživanju rock glazbe, već je i artikulirao nadolazeći predmilenijski interes (i zabrinutost!) za naše tehnološke igračke. U dvanaest pjesama o teroru i zaboravu, društvo okupljeno oko Thoma Yorkea toliko ga je otuđilo da on žudi za izvanzemaljskom otmicom kako bi mogao svjedočiti „svijetu kakav bi volio vidjeti”. To je i danas duboko uznemirujući ciklus pjesama koje vas čarobno privlače, a preuređivanje zvukova rock'n'rolla s klasičnom ambicijom čini ga jednom od najradikalnijih i najnužnijih glazbenih uradaka.
Unatoč tom silnom strahu, OK Computer je na kraju svega čin nade i izraz vjerovanja da nas naš neumoljivi put napretka ne mora koštati vlastite dobrote. A ako postoji lijek za vrtoglavi tempo svega, dovoljno je samo poslušati Yorkeove stihove: „Idiot, slow down”, koje pjeva na kraju posljednje pjesme albuma „The Tourist”. U desetljećima nakon što je OK Computer Radiohead pretvorio u nositelje barjaka novog rocka, pritužbe iznesene na albumu – konkretno, naša rastuća otuđenost – samo su porasle. Ali odgovori i nada koju album nosi još uvijek nisu nestali.