Soul klasik koji dokazuje da politička glazba može istovremeno biti slika sukoba i mira.
17
Kada je Marvin Gaye 1971. godine donio naslovnu pjesmu albuma What’s Going On osnivaču Motowna Berryju Gordyju, on je navodno rekao da je to najgora stvar koju je ikad čuo. Glazba je bila preopuštena, a tekstovi prepolitički. No čak je i Elvis pjevao protestne pjesme („In the Ghetto" iz 1969.), pa zašto to ne bi mogao činiti Marvin Gaye?
„Očitao je politički puls svega što se događalo u Americi.”
Genijalnost ovog albuma leži u njegovoj lakoći. Pjesme lebde i dišu, a izvedbe djeluju prirodno, pa čak i nenametljivo (primjerice, saksofonska dionica Elija Fontainea u naslovnoj pjesmi snimljena je u trenu kad je Fontaine mislio da se samo zagrijava). Dok su Sly & The Family Stone kanalizirali svoj bijes u gorki funk (There’s a Riot Goin’ On iz 1971. godine), Gaye je oplemenio svoju ljutnju u raskošnim gudačkim dionicama i latino udaraljkama koje su signalizirale ne samo nježnost, nego i sofisticiranost. A čak i kad se nije suočavao sa sumornošću (portret ovisnosti u „Flyin’ High [In the Friendly Sky]”, te „Inner City Blues [Make Me Wanna Holler]”), on je lebdio. Ono što je ovaj album otkrio je to da politička glazba ne mora nužno biti (samo) suprotstavljajuća, već može biti i topla i primamljiva.