Iskreno ostavljajući country radi popa, Taylor je krenula naprijed pomoću nostalgije.
18
Lako je zaboraviti da se 2014. godine Taylor Swift još uvijek tek približavala svojoj velikoj prekretnici, iznova se predstavljajući (sa svega 24 godine) kao velesila kakva je danas. Već je počela prilagođavati omjer country i pop glazbe na albumima iz 2010. (Speak Now) i 2012. (Red), a na potonjem je surađivala i sa švedskim superproducentima Maxom Martinom i Shellbackom. No na albumu 1989 Swift je potpuno prestala paziti na omjere.
Poput Come On Over Shanije Twain ili čak Bringing It All Back Home Boba Dylana, 1989 primjer je kako se glazbenik može suprotstaviti očekivanjima i uspjeti. Swift nije odrastala sa sintetiziranim zvukovima inspiriranim 80-ima koje su joj producenti poput Martina, Shellbacka, Ryana Teddera i budućeg najboljeg prijatelja Jacka Antonoffa pomogli stvoriti na ovom albumu. A kao što nas podsjeća i sam naziv albuma, nije se ni rodila sve do kraja tog desetljeća. Ali baš kao što se na svojim ranim albumima poigravala tradicijama i konvencijama country glazbe, Swift je iskoristila nostalgiju 1989 ne da bi gledala unatrag, već kako bi krenula naprijed.