Supergrupa je pronašla svoje uporište te je odabrala veće i još čudnije izazove.
Led Zeppelin II
Led Zeppelin
27
Ono što je moglo djelovati nezgrapno na njihovom debiju iz 1969. godine (britanski blues rock izveden sporije, teže i glasnije), zvučalo je savršeno samo osam mjeseci poslije na albumu Led Zeppelin II. Bilo je očito da su proveli neko vrijeme na cesti jer je nekoliko pjesama nastalo ili se razvilo uživo, dok su druge (pogotovo „Whole Lotta Love”) odražavale odnos između članova benda koji je glazbu učinio znatno izravnijom, te im je usto omogućio preuzeti veće i još čudnije izazove.
Iako se često spominje Led Zeppelinovo liberalno citiranje crnog američkog bluesa, stvarnost (i ostavština) ponešto su kompliciraniji. Poslušajte Led Zeppelin II i čut ćete mlade Britance koji ne upijaju blues kao progresivnu pozu, već kao tajanstveno znanje, pogrbljeno i maglovito poput keltskih dodira pjesme „Thank You” ili kao vizije Jimmyja Pagea inspirirane Tolkienom u pjesmi „Ramble On”. Led Zeppelin II označava trenutak u kojem je bend shvatio kako učiniti da rock utemeljen na bluesu počne zvučati neukalupljeno.