Neustrašiva, spremna na sukob, ali i meditacija o neredu ispunjena nadom.
Jagged Little Pill
Alanis Morissette
31
Treći uspješni LP Alanis Morissette (nakon dvije teen-pop ploče koje su ušle u Top 40 u njezinoj rodnoj Kanadi) bio je poetičan i jednostavan, ciničan i idealističan, sarkastičan i iznenađujući. Usto je bio neustrašivo spreman na sukob, s oštrim kritikama katolicizma, tehnologije i dječačkih muškaraca, a malo je glazbenika otada imalo hrabrosti ponoviti tako što. Kada je 21-godišnja bivša zvijezda Nickelodeona 1995. izdala album (i to nakon što ju je odbacila njezina izdavačka kuća), njezin neumoljiv pogled na svijet udarao je drugačije, nudeći razinu iskrenosti i ranjivosti koja je probila put generacijama budućih kantautorica, kao što su Taylor Swift i Olivia Rodrigo.
„Sjećam se kako sam sama sebi govorila da neću prestati pisati sve dok to ne budem voljela svim srcem.”
Alanis Morissette
Ispod radijski primamljivih zvukova i sjajnih harmonija albuma nalazila su se zapažanja o neurednosti i banalnosti života. Tema je ljudska slabost koje je rastresena na „All I Really Want”, ali i dezorijentirana srećom na „Head Over Feet”. Međutim, iako se duh albuma svodi na razočaranje, on iza sebe ostavlja nadu, tj. sve se svodi na to da krvarenje, vrištanje i učenje u konačnici predstavljaju život. Možda je to razlog zašto je Morissette, unatoč tjeskobi i ljutnji, relativno nježna prema sebi. U opuštenoj „Hand in My Pocket”, vremenskoj kapsuli cigareta i taksija, ona sama sebi oprašta što si nije sve posložila u glavi.