Vatreno bombardiranje zvukom i stihovima predstavilo je hip-hop kao radikalan, politički oblik umjetnosti.
It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back
Public Enemy
34
Godine 1988. hip-hop je bio star već 15-ak godina. No iako su određeni glazbenici i grupe napravili velike korake u probijanju kroz prepreke u glazbenoj industriji i u mainstream svijest, mnogi i dalje nisu razumjeli ovaj žanr. Srećom, članovi Public Enemyja bili su spremni, voljni i u stanju krenuti u tu borbu. Dogmatski MC Chuck D i prateći rap vokal Flavor Flav već su objavili razarajuću i otvarajuću salvu s nedvosmisleno sukobljavajućim debijem iz 1987. Yo! Bum Rush the Show, a na taj su način crnačku nacionalističku politiku i slikovite prikaze smjestili u prvi plan.
Za usporedbu, It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back djelovao je poput pravog vatrenog bombardiranja. Bio je to rap blitzkrieg predvođen žestokim tekstopiscem prkosno militantnog stanja uma. Revolucionarna energija opipljiva je u pjesmama „Bring the Noise” i „Don’t Believe the Hype”, okosnicama čiji su najznačajniji dijelovi zvučali kao zapovijed za marš. No i niže na popisu pjesama stvari kao što su „Black Steel in the Hour of Chaos” i „Rebel Without a Pause” udaraju jednako jako kao i ono što im je prethodilo, a njihove su poruke provokativne te pravične kao i sve druge na albumu.
„Relevantno je i za današnje stanje. Znači, što god nam se dogodi u životu, ništa nas ne može zakočiti.”
Flavor Flav
Public Enemy