Iskorak U2-a u svijet globalne dominacije istražio je granice koje prate ograničenja.
49
Album The Joshua Tree predstavljao je nešto novo za U2 jer su bili pod očitim utjecajem gospela, emotivne ogoljenosti te uvođenja podcjenjivanja u zvuk koji se definirao svojom izravnošću. Prije toga njihovo je pisanje pjesama bilo opušteno i neplanirano. No sada su istražili slobodu koja dolazi uz ograničenja.
Ako se približite, možete rastaviti zvuk na slojeve pa su tu djelići gitare i komadići udaranja džepnog sata („One Tree Hill”). Ali ako promatrate iz daljega, zvuči minimalistički i izravno. Riječi prikazuju romantičnu ljubav („With or Without You”, „I Still Haven’t Found What I’m Looking For”), ali i potragu za Bogom i smislom, što je odraz dvojnosti koju su pronašli u evanđelju i romantizmu Vana Morrisona i Patti Smith. U pozadini – s tragovima zvuka kao što je mokra tinta na papiru, zahvaljujući Brianu Enou i Danielu Lanoisu – zabilježene su stalne promjene. Ali u krupni plani smjestili su se ritmovi nalik maršu i strastveni vokali, što album čini postojanim i čvrstim. U2 su stvorili rock upotrijebivši alate svojeg doba, ali su ujedno i dodirnuli nešto vječno.