S usponom zabavnog rapa Zapadne obale, jedan od najdugotrajnijih likova hip-hopa donio je mamurluk.
84
Ubrzo nakon plodonosnog solo debija Dr. Drea stigao je Doggystyle Snoop Doggy Dogga te je zvučao kao noć puna tulumarenja i mamurluka koji neizbježno mora uslijediti nakon dugog lijenog popodnevnog vozikanja Crenshawom uz album The Chronic. Iako pjesme kao što su nezaboravne „Gin and Juice” i „Doggy Dogg World” pružaju trenutke ushićene lakoumnosti koji se mogu mjeriti sa suncem ispunjenim zadovoljstvom “Nuthin' But A 'G' Thanga”, Doggystyle često zvuči stresno i izmoreno na mjestima na kojima je The Chronic išao u slavljeničkom smjeru.
„Riječ je bila o stvaranja nečeg stvarno dubokog i drugačijeg.”
To je najbolje ilustrirano u pjesmi „Murder Was the Case” koja sadrži neuobičajeno baroknu produkciju Dr. Drea i žestoke Snoopove riječi u kojima obično opušteni MC (koji je već bio optužen za ubojstvo u vrijeme objave albuma, a prije nego što je konačno bio oslobođen) oponaša Scarfaceov hladnokrvni govor. Uz povremeno sumornu atmosferu Doggystyle se razlikuje od zasićenosti zabavnog rapa Zapadne obale koji se počeo pojavljivati na ljestvicama nakon komercijalnog uzdizanja Death Rowa u 90-ima. Isto tako, ovaj je album učvrstio dolazak jedne od najtrajnijih osobnosti hip-hopa.